KIC
21.11.2019. tel. 01 / 4810 714 fax. 01 / 8895 346
 
Lux festival  
 
Početna O nama Vijesti
 
Tribine
Galerija forum
Foto galerija
Art kino
Knjige
Najam dvorane
Moj KIC
 
Izložba
OD 16.12.2010. DO 08.01.2011.

DAMIR MATAUŠIĆ: CREDO

U četvrtak, 16. 12. 2010. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se samostalna izložba Damira Mataušića «Credo».

Damir Mataušić, kipar srednje generacije poznat je na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni kao nastavljač velike kiparske tradicije u maloj plastici čiji je najistaknutiji predstavnik bio akademik Janeš. Te, ponajbolje likovne vrijednosti u svojem kiparstvu Damir Mataušić koncipirao je u jednu tematsku cjelinu pod nazivom „CREDO».

Na ovoj izložbi, Damir Mataušić predstavit će se novim umjetničkim izričajem, reljefima i malim plastikama. U Galeriji Forum autor će izložiti 18 luminarnih poliformi s tematikom načela življenja utemeljenih na zapadnoj judeo-kršćanskoj tradiciji. Radovi koji će biti izloženi u Galeriji Forum nastali su u posljednje dvije godine.

Tijekom tridesetogodišnjeg umjetničkog i pedagoškog rada, Mataušić je realizirao više od 580 projekata, među kojima najviše na područuju numizmatike, medaljerstva i male plastike.
Na otvorenju izložbe "Credo" nastupit će Oktet bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 8. siječnja 2011.

Reprodukcije:

«
slika 1
slika 2
slika 3
slika 4
»

KIPAREVO SVJETLO VJERE

Kako izraziti svoju vjeru u Boga? Ovo jednostavno pitanje problematizira ljudski odnos prema onostranom i nadnaravnom otkrivajući se kao temeljna odrednica njegove prirode jer ga određuje duhovnim bićem koje teži nebeskom i božanskom.
U tom izrastanju u visinu uzdiže se humano i duhovno u čovjeku, uzvisuje se njegova priroda metafizičkom, otkrivajući u različitim načinima i oblicima,jezicima i materijalima svoje izražavanje vjere, odnosno, izgrađujući svoj odnos prema duhovnom čovjek učvršćuje vjeru kao iskonsku potrebu za puninom i cjelovitošću svoje biti koju traži u Bogu.

Gotovo bi se moglo reći da je ljudsko postojanje i determinirano tom dubokom potrebom za izražavanjem svojih osjećaja produhovljenom religioznošću koja je prožela kršćanskim vrijednostima i našu europsku kulturu dajući joj „vertikalnu dimenziju“ kako je to govorio Ivan Pavao II.

Na ovom krucijalnom pitanju i na ovoj kršćanskoj baštini Damir Mataušić izgrađuje kiparskim jezikom i svoj odnos prema Bogu otkrivajući ga u temeljnim kršćanskim vrijednostima kao svoje svjedočenje vjere oblikovano likovnim sredstvima i materijalima.
A valja nam podsjetiti i u ovoj prigodi da već desetljećima stvara djelo duboko prožeto upravo tim kršćanskim vrijednostima na kojima nastoji oblikovati,ne samo svoj kiparski jezik već i svoj ljudski život dajući mu kroz vjeru i duhovne vrijednosti kršćanske kulture koja ga je snažno determinirala,dakako,kao i europsku uljudbu i umjetnost kojoj je aktivnim dionikom i svojim stvaralačkim prilogom.

U ovom kontekstu i Thomas Stearns Eliot analizira složeni odnos društva i kršćanina, tj. današnjeg društva prema kršćanstvu, a koji je utjecao na svijest modernog čovjeka,kao i na stvaralaštvo mnogih ( i hrvatskih!) umjetnika, te dakako, i Damira Mataušića.

„Danas smo itekako svjesni poteškoća s kojima se suočavamo kad želimo živjeti u skladu s kršćanskim načelima u nekršćanskom društvu i te poteškoće nisu ni izdaleka slične onima s kojima se Anglikanska crkva susretala kad se nastojala prilagoditi otpadnicima iz svojih redova.
Ovdje nije riječ o problemu manjine u društvu pojedinaca koji zastupaju neko tuđe uvjerenje. Taj problem nastaje zbog naše upletenosti u mrežu institucija od kojih se ne možemo odjeliti:institucija čije djelovanje,kako se čini,više nije neutralno,nego je ne-kršćansko. Što se kršćanina koji nije svjestan te dileme tiče – a takav je u većini – on je sve više izložen svim mogućim pritiscima kojih uopće nije svjestan i sve se više dekristijanizira: poganstvo je zaposjelo sve najvažnije reklamne punktove.“

U ovom ozračju kršćanstvo je obilježilo europsku ,dakle,i svaku nacionalnu, pa i hrvatsku povijest svojim vrijednostima amalgamiranim u ritmu svakodnevnog života i time utječući na stvaralaštvo umjetnika,kao što to, dakako, čine i mnoge druge, pa i drukčije vrijednosti. A te se činjenice prepoznaju još od prvih zapisa kršćanske vjere,bilo u crtežima ribe na pijesku ili tamnoj kamenoj stijeni u katakombama,po znamenitim remek-djelima od romanike, gotike i renesanse… pa do velikih umjetničkih pokreta i stvaralačkih osobnosti 20. stoljeća po kojima te kršćanske vrijednosti zrcale neugasivim sjajem kako, dakle, kroz stoljeća tako i u djelima suvremenih autora.

Tražiti i nalaziti poticaja za svoje stvaralaštvo u toj velikoj kršćanskoj kulturi znači utjecati se ne samo njezinoj religioznoj sastavnici kao duhovnoj komponenti već i njezinom humanističkom svjetonazoru koji pretpostavlja Čovjeka u dostojanstvu njegove osobe koju društvo treba poštivati jer se tako poštuje i Tvorca čije je on djelo. U društvu se, međutim, vrlo često, bez obzira na to kakvog je uređenja,to dostojanstvo ljudske osobe ne poštuje dovoljno,kako u njegovim prirodnim pravima,tako i u svim drugim pa i u onima koja trebaju čuvati svaki osobu u njegovom pravima pa i u religioznim osjećajima i uvjerenjima.

Tu je „pukotinu“ u društvu već citirani teoretičar primijetio:
“Odnos između kršćanskog društva,kršćanske zajednice i zajednice kršćana možemo promatrati s obzirom na problem vjerovanja.“ Naime, duhovne vrijednosti oblikovane kršćanskom religijom nisu stoga samo vjerničke vrijednosti, dakle, onoga koji ih prihvaća kao teološku istinu svoje vjere u Boga, već i onoga koji ih prihvaća drukčije,kao nevjernik,kao općeljudska humanistička načela koja kultiviraju odnose među ljudima i narodima kao zajedničku civilizacijsku baštinu.

Damir Mataušić, međutim, prihvaća ih kao vjernik, štoviše, kako se obično kaže, praktični vjernik kao onaj,dakle, koji svoju vjeru živi po nauku Crkve ispovijedajući je i svojim svjedočenjem. „Vrijednost vjere“ kako piše Ivan Pavao II. „ne može se objasniti samo korisnošću za ljudski moral,iako sama vjera u sebi nosi najdublje obrazloženje morala.Zato se često pozivamo na vjeru kao dokaz.“ Koncipirajući ovaj novi ciklus skulptura kojega je naslovio „Credo“ Damir Mataušić problematizira svoj odnos prema Bogu kao vjernik koji svoju vjeru učvršćuje i kiparskim umijećem stvarajući forme izrazito kršćanskog ishodišta.
Sam je kipar zapisao:“Opus Credo osobna je interpretacija poimanja vjere i načina života. To su moji postulati i ispovijesti temeljeni na Svetom pismu i Deset Božjih zapovjedi pretvoreni u svakodnevni život, i u svemu su dvoznačni.U sebi sadrže elemente vjere,ali jednako tako i pragme svakodnevnog života.“
U kršćanskoj vjeri svi oni elementi na kojima se ta vjera temelji i na kojima počiva kršćanska duhovnost,glavni teološki postulati te, dakako, i nauk Crkve, izraženi su u Apostolskom vjerovanju kojega,izgovarajući kao molitvu, svaki vjernik svjedoči i kao neupitnu istinu svoje vjere u Boga.

Kad kažemo da je baštinio to kršćansko vjerovanje i kao svoje, tada naglašavamo da je Damir Mataušić koncipirao ovaj novi ciklus skulptura kao vjernik i kao kipar,odnosno,kao kipar koji izražava svoju vjeru kiparskim umijećem.
Ciklus je naslovio „Credo“ kako bi još izravnije podvukao tu prožimanje djela i vjere ili kako je to sam pojasnio kao svoje „poimanje vjere i načina života“.
Središte ovako koncipiranog ciklusa je u osobi Krista oko koje je i „ispleten“ ovaj morfološki „vez“ koji tematizira u 18 „postaja“ Mataušićeva poimanja vjere kao „putokaze i svjetionike“ kako će ih sam nazvati: “Svjedočanstvo“, „Zajedništvo“,“Ljubav“,“Vjera“,“Stvaranje,“Znak“…..i dr.
Krist je središnja, a i najveća forma naslovljena „Raspet i uskrsnuo“ kojom kipar naglašava njegovo značenje vidljivim znakom svojeg poimanja vjere.

U Njemu je, naime, i ishodište vjere koja je upravo i po Njemu i stvarnost ili istina kršćanske vjere. Dvije temeljne teološke činjenice kipar povezuje u jednoj formi koja objedinjuje cjelovitost kršćanske vjere:Raspetog i Uskrslog Krista – Čovjeka i Boga, dakle, onog koji svoj život daje za druge, i onog koji pobjeđuje smrt svojim Uskrsnućem,dakle,živoga Krista koji je i sam Život.
Bijela okomita pravokutna površina „izrezana“ po svojem središtu „crta“ Tijelo Kristovo raspeto na križu kiparskim
oblikovanjem motiva. U toj „šupljini„ odnosno u „dubini“ plohe Kristovo Tijelo oblikovano je „brisanjem“ njegove fizičke stvarnosti poentiranjem simboličkim konotacijama bijelom površinom te napose, svjetlom, kao gradbenim elementom forme.

„Prazan“ prostor „užljebljuje“ Kristovo Tijelo naglašavajući bjelinama ploha njegovu nematerijalnost, odnosno, transcendira je u njegovu božansku prirodu. Tu je kršćansku istinu kipar izrazio minimalističkim sredstvima reducirajući narativne „slojeve“ predloška simboličkim vrijednostima produbljujući i svoj izraz novim likovnim vrijednostima.“Ja sam svjetlo svijeta“, kazat će Krist za sebe, ali to je i svjetlo koje iz Njega izvire i povezuje ovaj Mataušićev ciklus u čvrstoj morfološkoj strukturi u jednu teološku i likovnu cjelinu. Povezuje kiparevu djelo i njegovu vjeru Kristovim svjetlom koje obasjava njegov životni i stvaralački put.
Milan Bešlić

:: Fotografije s otvorenja:

Prethodne izložbe
PRIČE O JUNACIMA / Dizajn iz Flandrije  
OD 23.05.2014. DO 21.06.2014.

PRIČE O JUNACIMA / Dizajn iz Flandrije

Izložba se otvara u utorak 27. svibnja 2014., u 18 sati


Održava u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom i dio je programa Festivala dizajna Dan D: Dizajn na rubu. Ostaje otvorena do 21. lipnja 2014.


Izložba flamanskog suvremenog dizajna pod naslovom  Priče o junacima omogućuje nam uvid u zanimljivu produkciju upotrebnih predmeta koje karakterizira suvremena vizija, ali i nostalgične reminiscencije na prošla vremena, uz tehnološka rješenja koja uvažavaju i manufakturni pristup.

:: opširnije
KSENIJA TURČIĆ / KUĆA  
OD 09.05.2014. DO 21.05.2014.

KSENIJA TURČIĆ / KUĆA

videoinstalacija


Otvorenje u petak,  09. 05. 2014.  u 20h


Rad/izložba Kuća zagrebačke umjetnice Ksenije Turčić specifična je rekonstrukcija stvarnog tragičnog događaja iz njezina susjedstva. U obiteljskoj kući s više stanara, novi, nedavno pristigli, ubrzo su, potisnuvši starosjedioce, zadominirali prostorom, što je rezultiralo sukobom dviju žena, odnosno samoubojstvom jedne od njih. Taj slučaj iz 'novog' grada nije neka iznimka u mreži poremećenih odnosa egzistencijalno ugroženih ljudi domaćeg podneblja. Ljudi koji dijele jednako teške sudbine prisiljeni su, čini se, na borbu za prostor i preživljavanje, pri čemu netrpeljivost i agresija potiskuju osjećaj solidarnosti i empatije.


Izložba ostaje otvorena do 21. svibnja 2014.

:: opširnije
PREDRAG TODOROVIĆ / ALADINOV DUH  
OD 15.03.2014. DO 12.04.2014.

PREDRAG TODOROVIĆ / ALADINOV DUH

 


Otvorenje u subotu, 15. 3. 2014. u 12 sati

Izložba Predraga Todorovića (1966), riječko-zagrebačkog umjetnika srednje generacije, skulpturalni je ambijent koji se realizira u odnosu na specifični prostor Galerije Forum. 

U duhu svog 'mantričkog', kontemplativnog rada u ekstenziji slikarskog medija, u kojem realizira zasićenu površinu beskrajnim mnoštvom sitnih poteza, Todorović je i u trodimenzionalnom, skulpturalnom ekskursu pronašao analogan izraz. Dok u radovima na ravnoj površini pocinčanog lima (u nekoliko primjera također prisutnih na izložbi) svjetlost u brazdama ugrebanog crteža stvara dinamičnu, nepredvidljivo varijabilnu iluziju trodimenzionalnosti, u akumulacijama sljepljenjih ready-made plastičnih slamki kao ekvivalentu poteza crtaćim sredstvom, autor realizira doslovno prostorni crtež, odnosno skulpturalnu liniju koja lebdi i bogato meandrira u galerijskom ambijentu. 

Svojom strukturom ta se vijugava levitirajuća masa doima, primjerice, poput stilizacije jata riba koje promiču zrakom, no - slijedom sugestije autorovog naslova, Aladinov duh - ova difuzna galerijska instalacija uključuje i ideju zarobljenog energetskog fluida, supstance koja tek iščekuje svoju kreativnu akciju realizacije čina-želje. Unutrašnjost galerije postaje tako metafora boce s duhom, oklopa bića koji blokira oplodnju zarobljene duhovnosti.

No ako zanemarimo spomenuti metaforički potencijal, u izložbenom smislu Todorovićev nastup jedan je od onih koji naglašavaju prostornu činjenicu izlagačkog mjesta, nadilazeći tako tradicionalni odnos prema galeriji kao kontejneru za izloške koji su izvan relacije s neposrednim kontekstom. U tom smislu, izložba ovog umjetnika jedna je u nizu kreativnih inačica kojima uz ostalo želimo naglasiti i osvjestiti sam prostor Galerije sa svim njegovim posebnostima. 

Predrag Todorović rođen je 1966. godine u Drvaru (BiH).

Diplomirao je Likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1990. godine.

Do sada je izlagao na 36 samostalnih izložbi te na brojnim skupnim, žiriranim i selektiranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. 

Njegovi su radovi predstavljali suvremenu hrvatsku likovnu scenu u različitim kustoskim selekcijama u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Finskoj, Egiptu, Mađarskoj i Makedoniji.

Todorovićevi radovi nalaze se u brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu te u fundusu MMSU-a u Rijeci i u grafičkim zbirkama MSU-a Zagreb i NSK-a u Zagrebu.

Dobitnik je više nagrada i priznanja.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Živi i radi u Zagrebu.

Otvorenje u subotu, 15. 3. 2014. u 12 sati


Izložba Predraga Todorovića (1966), riječko-zagrebačkog umjetnika srednje generacije, skulpturalni je ambijent koji se realizira u odnosu na specifični prostor Galerije Forum. 


 


 

:: opširnije
«  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  ...  »
Moj KIC
facebook
Printeraj
KIC, Preradovićeva 5,
10000 Zagreb
tel: +385 1 4810 714
fax: +385 1 8895 346
e-mail: kic@kic.hr
www.kic.hr
povratak na vrh Copyright KIC 2009. All rights reserved.
 
  STO2 web studio