KIC
19.09.2019. tel. 01 / 4810 714 fax. 01 / 8895 346
 
Lux festival  
 
Početna O nama Vijesti
 
Tribine
Galerija forum
Foto galerija
Art kino
Knjige
Najam dvorane
Moj KIC
 
Izložba
OD 15.11.2012. DO 03.12.2012.

OTVORENJE IZLOZBE MARIJE UJEVIC GALETOVIC "SLIKE i SKULPTURE"

U četvrtak, 15. studenoga 2012. u 19 sati, u Galeriji Forum, Teslina 16, otvara se izložba slika i skulptura Marije Ujević Galetović.

Marija Ujević Galetović u Galeriji Forum izlaže sedam slika većih dimenzija u tehnici akrilika na platnu i tri skulpture. Svi radovi nastali su od 2008. – 2012. godine.

Reprodukcije:

«
pevsner, 200 x 150, akrilik na platnu
godišnja doba, 150 x 150 cm, akrilik na platnu
godišnja doba, 150 x 150 cm, akrilik na platnu
»


Rečenicom:"Nemam slikarskih roditelja koji vrebaju na moje prve poteze" Marija Ujević Galetović rekla je jednu iznimno značajnu činjenicu o svojem slikarstvu i tako nas obavezala da u toj gotovo rezolutnoj tvrdnji potražimo razloge koji su kiparicu reprezentativnog opusa s već jasnim konturama suvremenog klasika "modelirali" kao slikarskog početnika.
Također,valja napomenuti da joj, kako sama kaže, "na prve poteze" ne "vrebaju ... slikarski roditelji" jer ih i nema, pa je time, otkrivši svoju stvaralačku prirodu kroz slikarsku komponentu još eksplicitnije naglasila i svoj slobodarski habitus. Ta se njezina značajka prepoznala već na samostalnoj izložbi 2005. godine, u intelektualnoj radoznalosti i stvaralačkoj izazovnosti novoga medija, kao i u novoj seriji slika nastalih od 2008. do 2012. godine na izrazito slikarskim vrijednostima jedinstvene likovne uvjerljivosti. Međutim, naročitu pozornost pridajemo i ovim slikaričinim riječima: "nemam slikarskih roditelja" jer s njima jasno precizira da je ishodište njezina slikarstva izvan nekog kanoniziranog stilskog određenja i programskog usmjerenja, i da je izrastalo golemom likovnom snagom iz njezine osobnosti,odnosno, iz njezine duhovne supstancijalnosti. Zapravo iz tog kontinuiranog stvaralačkog procesa u vlastitome djelu koji se kroz minula desetljeća autorski oblikovao poglavito u kiparskom jeziku, ali, ne samo kiparskim postupkom već i onom duhovnošću koja je kiparicu pokrenula u traženju novog likovnog jezika u slikarskom mediju. Zato se i pozivamo na citiranu slikaričinu rečenicu jer to iskustvo sažima, ako možemo tako reći, snagom manifesta stvaralačko načelo koje ne poznaje bilo čijih utjecaja i svoj estetski "program" ne radi na poznatim predlošcima i bliskim ili srodnim "citatima" već isključivo na premisama svojega stvaralaštva.
Naime, mogli bismo reći da njezino slikarsko djelo nema svojega početka ni razvojnih faza, ono je svojom pojavnošću odmah izražavalo duhovnu cjelovitost i slikarsku dovršenost i time se učvrstilo u svojoj slikarskoj biti snagom fenomena izazvavši golemo zanimanje i kritike i kulturne javnosti.
U tako usustavljenom likovnom jeziku na vlastitom stvaralačkom ishodištu slikarica piše svoju poetsku lozinku gdje nisu kodirani njezini "slikarski roditelji" već čista likovna počela od kojih je oblikovala slikarski izraz. Upravo s tom elementarnom snagom likovnoga jezika i otvara veliku temu ljudskog postojanja oblikovanog u prostoru kroz različite oblike egzistencijalističkih stanja. Tu je značajku naglasila i Leonida Kovač: "U slikarstvu Marije Ujević pojam egzistencijalnog prostora postoji kao temeljni referent. Kakav je to prostor i u kojim dimenzijama postoji?" A Marija Ujević u svojem slikarstvu i problematizira tu golemu egzistencijalističku tematiku otkrivajući u brojnim motivima stanja osamljenosti, praznine, otuđenosti, straha, neizvjesnosti, fragmentiranosti ljudskog postojanja...
Neke od tih značajki evidentne su i u slici "Venecija" gdje je okomica ljudskog tijela prsnula "rascvjetanim" kruništem poantirajući bizarnost konteksta u tamnim, smeđecrnim površinama koje nemaju uporišta u stvarnom prostoru, već u simboličkom i iracionalnom otvarajući ga imaginarnom i tajanstvenom, u novi i nepoznati prostor staroga grada gdje se puno lica jedne Venecije pokazuju u likovnoj stvarnosti djela kao oblik njezina postojanja.
U drugom i drukčijem prostoru Marija Ujević Galetović oblikuje volumen u specifičnom pokretu sublimirajući ga u dinamičnoj skulpturi žena mačka. "A egzaltirana i istodobno suzdržana "Mačka" koja hoda, biće je manirističkoga sjaja koje krije u sebi pritajenu agresiju, uzbudljivost i strukturu straha“, kako je to već primjetio Ive Šimat Banov naglašavajući neke od bitnih značajki ovoga kiparstva.
U toj mački ženolikog tijela impostiran je pokret kao jedna od temeljnih odrednica, oblikovan čistim i glatkim površinama u čijem je koraku sublimirana energija kretanja kao vitalistička komponenta forme. Dosljednim postupkom redukcije Marija Ujević Galetović ekstrahira narativne elemente ne potirući njihova ishodišta, već ih znalački sažima u oblike velike likovne sugestivnosti.
"Mačka uvijek viri" ili samo "Mačka" kako, naime, kiparica naziva svoja djela iz ovoga ciklusa izražava u jednostavnosti imena običnost prizora u kojem najčešće zatičemo ovu privlačnu životinju, te, nadasve, i neobičnu vještinu koja ih je stvarala u ovim formama.
Mitsku snagu mačke oblikovala je ženska ruka kiparice čije je kiparsko umijeće priroda izjednačila s onom tajanstvenom silom koja pokreče život tijela i život forme kako bi ih obje spojila u jedno kiparsko biće ženu mačku, a u gipkoj živosti volumena i u formi mitske snage.



(izbor)

Galerija Forum, Zagreb (1980., 1992.)
Galerija Sebastian, Dubrovnik (1981.)
Galerija Sebastian, Beograd (1984.),
Ex Granai della Repubblica a Zitellelle, Venecija (1991.)
Academie de France a Rome Villa Medicis, Rim (1991.)
Galerija Kortil, Rijeka (2002.)
HDLU, Zagreb (2005.)
Hrvatsko veleposlanstvo u Rimu (2009.)
Galerija Močibob, Zagreb (2010.).
Galerija Forum, Zagreb (2012.)

Životopis:

Marija Ujević Galetović rođena je 1933. godine u Zagrebu, Hrvatska. Godine 1953. upisana je na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek, na kojem je diplomirala 1958. u klasi profesora Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu.
Od 1987. radi na ALU, napredujući od docenta do statusa redovitog profesora 1995. U više navrata bila je pročelnica Kiparskog odsjeka. Redovita je profesorica u miru.
Član suradnika Razreda za likovne umjetnosti bila je od 17.05.1990. - 28.05.1998.godine.
Redoviti je član HAZU od 1998. godine.
U nekoliko navrata boravila je na studijskim putovanjima (Italija, Engleska, Francuska ...).
Autorica je brojnih skulptura na otvorenom te unutar arhitektonskih sredina (Virovitica, Vrsar, Zagreb, Marija Bistrica, Sinj, Cres, Rijeka, Osijek, Labin, Visoko, Bihać, Novi Sad), među kojima su: spomenik M. Krleži u Osijeku, spomenik M. Krleži u Zagrebu, spomenik A. Šenoi u Zagrebu, skulptura Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu, spomenik Frani Petriću u Cresu, spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru, spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu i drugi.
O njenom radu izdano je više monografija, od kojih je najopsežnija Marija Ujević Galetović (Ivo Šimat Banov, Kontura, 2007.) Živi i radi u Zagrebu, Hrvatska.

Prethodne izložbe
PRIČE O JUNACIMA / Dizajn iz Flandrije  
OD 23.05.2014. DO 21.06.2014.

PRIČE O JUNACIMA / Dizajn iz Flandrije

Izložba se otvara u utorak 27. svibnja 2014., u 18 sati


Održava u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom i dio je programa Festivala dizajna Dan D: Dizajn na rubu. Ostaje otvorena do 21. lipnja 2014.


Izložba flamanskog suvremenog dizajna pod naslovom  Priče o junacima omogućuje nam uvid u zanimljivu produkciju upotrebnih predmeta koje karakterizira suvremena vizija, ali i nostalgične reminiscencije na prošla vremena, uz tehnološka rješenja koja uvažavaju i manufakturni pristup.

:: opširnije
KSENIJA TURČIĆ / KUĆA  
OD 09.05.2014. DO 21.05.2014.

KSENIJA TURČIĆ / KUĆA

videoinstalacija


Otvorenje u petak,  09. 05. 2014.  u 20h


Rad/izložba Kuća zagrebačke umjetnice Ksenije Turčić specifična je rekonstrukcija stvarnog tragičnog događaja iz njezina susjedstva. U obiteljskoj kući s više stanara, novi, nedavno pristigli, ubrzo su, potisnuvši starosjedioce, zadominirali prostorom, što je rezultiralo sukobom dviju žena, odnosno samoubojstvom jedne od njih. Taj slučaj iz 'novog' grada nije neka iznimka u mreži poremećenih odnosa egzistencijalno ugroženih ljudi domaćeg podneblja. Ljudi koji dijele jednako teške sudbine prisiljeni su, čini se, na borbu za prostor i preživljavanje, pri čemu netrpeljivost i agresija potiskuju osjećaj solidarnosti i empatije.


Izložba ostaje otvorena do 21. svibnja 2014.

:: opširnije
PREDRAG TODOROVIĆ / ALADINOV DUH  
OD 15.03.2014. DO 12.04.2014.

PREDRAG TODOROVIĆ / ALADINOV DUH

 


Otvorenje u subotu, 15. 3. 2014. u 12 sati

Izložba Predraga Todorovića (1966), riječko-zagrebačkog umjetnika srednje generacije, skulpturalni je ambijent koji se realizira u odnosu na specifični prostor Galerije Forum. 

U duhu svog 'mantričkog', kontemplativnog rada u ekstenziji slikarskog medija, u kojem realizira zasićenu površinu beskrajnim mnoštvom sitnih poteza, Todorović je i u trodimenzionalnom, skulpturalnom ekskursu pronašao analogan izraz. Dok u radovima na ravnoj površini pocinčanog lima (u nekoliko primjera također prisutnih na izložbi) svjetlost u brazdama ugrebanog crteža stvara dinamičnu, nepredvidljivo varijabilnu iluziju trodimenzionalnosti, u akumulacijama sljepljenjih ready-made plastičnih slamki kao ekvivalentu poteza crtaćim sredstvom, autor realizira doslovno prostorni crtež, odnosno skulpturalnu liniju koja lebdi i bogato meandrira u galerijskom ambijentu. 

Svojom strukturom ta se vijugava levitirajuća masa doima, primjerice, poput stilizacije jata riba koje promiču zrakom, no - slijedom sugestije autorovog naslova, Aladinov duh - ova difuzna galerijska instalacija uključuje i ideju zarobljenog energetskog fluida, supstance koja tek iščekuje svoju kreativnu akciju realizacije čina-želje. Unutrašnjost galerije postaje tako metafora boce s duhom, oklopa bića koji blokira oplodnju zarobljene duhovnosti.

No ako zanemarimo spomenuti metaforički potencijal, u izložbenom smislu Todorovićev nastup jedan je od onih koji naglašavaju prostornu činjenicu izlagačkog mjesta, nadilazeći tako tradicionalni odnos prema galeriji kao kontejneru za izloške koji su izvan relacije s neposrednim kontekstom. U tom smislu, izložba ovog umjetnika jedna je u nizu kreativnih inačica kojima uz ostalo želimo naglasiti i osvjestiti sam prostor Galerije sa svim njegovim posebnostima. 

Predrag Todorović rođen je 1966. godine u Drvaru (BiH).

Diplomirao je Likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1990. godine.

Do sada je izlagao na 36 samostalnih izložbi te na brojnim skupnim, žiriranim i selektiranim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. 

Njegovi su radovi predstavljali suvremenu hrvatsku likovnu scenu u različitim kustoskim selekcijama u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Finskoj, Egiptu, Mađarskoj i Makedoniji.

Todorovićevi radovi nalaze se u brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu te u fundusu MMSU-a u Rijeci i u grafičkim zbirkama MSU-a Zagreb i NSK-a u Zagrebu.

Dobitnik je više nagrada i priznanja.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Živi i radi u Zagrebu.

Otvorenje u subotu, 15. 3. 2014. u 12 sati


Izložba Predraga Todorovića (1966), riječko-zagrebačkog umjetnika srednje generacije, skulpturalni je ambijent koji se realizira u odnosu na specifični prostor Galerije Forum. 


 


 

:: opširnije
«  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10  11  12  13  14  15  ...  »
Moj KIC
facebook
Printeraj
KIC, Preradovićeva 5,
10000 Zagreb
tel: +385 1 4810 714
fax: +385 1 8895 346
e-mail: kic@kic.hr
www.kic.hr
povratak na vrh Copyright KIC 2009. All rights reserved.
 
  STO2 web studio