Slijedeći specifično Kožarićevo umjetničko ponašanje i karakter rada, izložba uključuje različite kategorije eksponata.Osim uglavnom novijih pa i sasvim recentno nastalih radova u užem smislu riječi (tj. 'nedvojbenih', 'službenih' umjetnina - slika, crteža, skulptura...), izloženi su i pojedini predmeti manje definiranog statusa, oni koji su možda već djela a možda tek objekti u tranziciji od profanog do 'posvećenog' statusa. Odnosno obrnuto – radovi koji trpe zahvat autorove destrukcije, degradacije.
Izloženi su potom u atelijeru zatečeni, a u Galeriji rekonstruirani 'ansambli', aglomeracije čiji sastav uključuje obične stvari – stalke, alate, pribor, materijale - u društvu s artefaktima.Nadalje, eksponatima se pridružuju i fragmenti starijih radova koji djeluju kao uvjerljiva samostalna plastika; primjerice gipsana noga koja je uz ostale rastavljene dijelove figure služila za nedavno ponovljeni odljev skulpture Kupač pod tušem iz 1955. g.
Tako zamišljena izložba želi biti zorni poligon karakterističnog Kožarićevskog slobodarstva u upotrebi najrazličitijih formi, stilskih inačica, medija i materijala; mjesto osmoze značaja i značenja, prožimanja disparatnih pa i nasuprotnih entiteta i kategorija, mjesto očiglednog mentalnog pokreta, tekućeg procesa preobrazbi. Ukratko, izložba bi u 'malom uzorku' trebala sublimirati jedinstveni Kožarićev dinamični vitalizam koji ga čini mladim i u njegovim objektivno poznim godinama.
Izložba Ivana Kožarića, kako i sam njezin naslov sugerira, otvara se u Galeriji Forum
na sam 92. umjetnikov rođendan, 10. lipnja 2013.
Tako izložba dobiva značaj rođendanskog dara i to ne jednosmjernog
već uzajamnog, 'unakrsnog': kako dara Galerije umjetniku tako i umjetnika svima onima koji vole i poštuju njegovo djelo.
Slijedeći specifično Kožarićevo umjetničko ponašanje i karakter rada, izložba uključuje različite kategorije eksponata.
Osim uglavnom novijih pa i sasvim recentno nastalih radova u užem smislu riječi (tj. 'nedvojbenih', 'službenih' umjetnina - slika, crteža, skulptura...),
izloženi su i pojedini predmeti manje definiranog statusa, oni koji su možda već djela a možda tek objekti u tranziciji od profanog do 'posvećenog' statusa.
Odnosno obrnuto – radovi koji trpe zahvat autorove destrukcije, degradacije.
Izloženi su potom u atelijeru zatečeni, a u Galeriji rekonstruirani 'ansambli', aglomeracije čiji sastav uključuje obične stvari – stalke, alate, pribor, materijale - u društvu s artefaktima.
Nadalje, eksponatima se pridružuju i fragmenti starijih radova koji djeluju kao uvjerljiva samostalna plastika;
primjerice gipsana noga koja je uz ostale rastavljene dijelove figure služila za nedavno ponovljeni odljev skulpture Kupač pod tušem iz 1955. g.
Tako zamišljena izložba želi biti zorni poligon karakterističnog Kožarićevskog slobodarstva u upotrebi najrazličitijih formi,
stilskih inačica, medija i materijala; mjesto osmoze značaja i značenja, prožimanja disparatnih pa i nasuprotnih entiteta i kategorija,
mjesto očiglednog mentalnog pokreta, tekućeg procesa preobrazbi.
Ukratko, izložba bi u 'malom uzorku' trebala sublimirati jedinstveni Kožarićev dinamični vitalizam
koji ga čini mladim i u njegovim objektivno poznim godinama.
U tom smislu, istaknuti motiv falusa koji autor varira desetljećima, a učestalo posljednjih godina i koji je na izložbi prisutan u više inačica i veličina,
pojavljuje se ne samo u stereotipnom značenju snage i plodnosti nego, po svemu sudeći, i u humornom značenju uobličenog predmeta široke sardonične kolokvijalne upotrebe.
No takve moguće autorove namjere i naša tumačenja samo potvrđuju općenitu polivalentnost i protežnost Kožarićeve ideje i geste te, ponovo, njegovu kreativnu mladost.
Kožarićevu prisutnost i aktualnost svjedoči i treći segment izložbe koji, uz autorove skice čini i fotodokumentacija recentnih postava njegovih javnih skulptura.
Naime, kao što je poznato, sasvim nedavno, u travnju ove godine, u središtu Zagreba postavljene su, jedna za drugom, dvije Kožarićeve skulpture.
U Gajevoj ulici podignut je Kožarićev Crveni znak, metalni objekt izveden na osnovi skica i manjih verzija koje datiraju od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća.
Nekoliko dana poslije Znaka, nakon što je više mjeseci bilo na restauraciji, ponovno je postavljeno i Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici.
No ne na isto mjesto na kojemu je bilo dotada. Naime, na inicijativu skupine umjetnika, povjesničara umjetnosti, kritičara i arhitekata, kao i samog autora,
Sunce je izmaknuto iz svoje dotadašnje pozicije u sjecištu simetrala Petrićeve i Bogovićeve ulice,
iz središta namjenskog kvadratnog okvira izvedenog od crnog ukrasnog kamena na tlu ulice.
Tako se malim pomakom od tek nekoliko metara Sunce otelo sudbini ukroćenog i sputanog uličnog ornamenta koju su mu 1994. godine
namjenili autori uređenja Cvjetnog trga i prilaznih ulica te vratilo nešto od svojeg prvotno mišljenog karaktera i pozicije slobodnog, stihijski palog nebeskog tijela.
Slijedeći specifično Kožarićevo umjetničko ponašanje i karakter rada, izložba uključuje različite kategorije eksponata. Osim uglavnom novijih pa i sasvim recentno nastalih radova u užem smislu riječi (tj. 'nedvojbenih', 'službenih' umjetnina - slika, crteža, skulptura...), izloženi su i pojedini predmeti manje definiranog statusa, oni koji su možda već djela a možda tek objekti u tranziciji od profanog do 'posvećenog' statusa. Odnosno obrnuto – radovi koji trpe zahvat autorove destrukcije, degradaciIzloženi su potom u atelijeru zatečeni, a u Galeriji rekonstruirani 'ansambli', aglomeracije čiji sastav uključuje obične stvari – stalke, alate, pribor, materijale - u društvu s artefaktima. Nadalje, eksponatima se pridružuju i fragmenti starijih radova koji djeluju kao uvjerljiva samostalna plastika; primjerice gipsana noga koja je uz ostale rastavljene dijelove figure služila za nedavno ponovljeni odljev skulpture Kupač pod tušem iz 1955. g.
Tako zamišljena izložba želi biti zorni poligon karakterističnog Kožarićevskog slobodarstva u upotrebi najrazličitijih formi, stilskih inačica, medija i materijala; mjesto osmoze značaja i značenja, prožimanja disparatnih pa i nasuprotnih entiteta i kategorija, mjesto očiglednog mentalnog pokreta, tekućeg procesa preobrazbi. Ukratko, izložba bi u 'malom uzorku' trebala sublimirati jedinstveni Kožarićev dinamični vitalizam koji ga čini mladim i u njegovim objektivno poznim godinama.
U tom smislu, istaknuti motiv falusa koji autor varira desetljećima, a učestalo posljednjih godina i koji je na izložbi prisutan u više inačica i veličina, pojavljuje se ne samo u stereotipnom značenju snage i plodnosti nego, po svemu sudeći, i u humornom značenju uobličenog predmeta široke sardonične kolokvijalne upotrebe. No takve moguće autorove namjere i naša tumačenja samo potvrđuju općenitu polivalentnost i protežnost Kožarićeve ideje i geste te, ponovo, njegovu kreativnu mladost.
Kožarićevu prisutnost i aktualnost svjedoči i treći segment izložbe koji, uz autorove skice čini i fotodokumentacija recentnih postava njegovih javnih skulptura. Naime, kao što je poznato, sasvim nedavno, u travnju ove godine, u središtu Zagreba postavljene su, jedna za drugom, dvije Kožarićeve skulpture.
U Gajevoj ulici podignut je Kožarićev Crveni znak, metalni objekt izveden na osnovi skica i manjih verzija koje datiraju od kraja 60-ih godina prošlog stoljeća.Nekoliko dana poslije Znaka, nakon što je više mjeseci bilo na restauraciji, ponovno je postavljeno i Prizemljeno sunce u Bogovićevoj ulici. No ne na isto mjesto na kojemu je bilo dotada. Naime, na inicijativu skupine umjetnika, povjesničara umjetnosti, kritičara i arhitekata, kao i samog autora, Sunce je izmaknuto iz svoje dotadašnje pozicije u sjecištu simetrala Petrićeve i Bogovićeve ulice, iz središta namjenskog kvadratnog okvira izvedenog od crnog ukrasnog kamena na tlu ulice. Tako se malim pomakom od tek nekoliko metara Sunce otelo sudbini ukroćenog i sputanog uličnog ornamenta koju su mu 1994. godine namjenili autori uređenja Cvjetnog trga i prilaznih ulica te vratilo nešto od svojeg prvotno mišljenog karaktera i pozicije slobodnog, stihijski palog nebeskog tijela.
Izložba traje do 20. srpnja 2013.
|
