LJUBOMIR STAHOV: SJEĆANJA

U četvrtak, 18. 11. 2010. u 20 sati, u Galeriji Forum otvara se izložba Ljubomira Stahova "Sjećanja".

Ljubomir Stahov jedan je od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih umjetnika koji je svoje stvaralaštvo razvijao kao slikar i kao kipar. U oba medija realizirao svoj prepoznatljivi likovni izraz izgrađen na postmodernističkim vrijednostima.
U ciklusu slika rađenih u minuloj godini za svoju samostalnu izložbu u Galeriji Forum autor je proširio svoj izraz novim simboličkim konotacijama. Koncipirao je novu temu naslovljenu „Sjećanja“ koja se izravno referira na prijašnja slikareva iskustva koja je sada još više otvorio izrazito kolorističkoj paleti. Ovaj ciklus stoga i nalazi svoje opravdanje i uporište u dosadašnjim slikarevim ostvarenjima na kojima je i napravo ovaj značajan likovni iskorak.

SLIKE SJEĆANJA
I ovim novim ciklusom slika Ljubomir Stahov učvršćuje svoju snažnu poveznicu sa prirodom nanovo je otkrivajući kao neiscrpnu temu. A tu duboku,rekli bismo, ukorijenjenost njegovog djela u prirodu iščitavamo još u najranijim radovima, i u različitim likovnim tehnikama: grafici, slici i skulpturi… Pokazalo se,naime, u brojnim tematskim mutacijama da je rečena tvrdnja gradbena komponenta njegovog djela impostirana u esencijalnosti slikareve likovne misli.
Da je u prirodi crpio svoje stvaralačke poticaje dostatno je „izlistati“ u kronologijskim mijenama njegov opus pa će se ta činjenica rastvoriti u inventivnim preobrazbama,u različitim likovnim postupcima i materijalima.Ona će se prepoznati, primjerice,i u sažimanju okomice stabla golemom oblikovnom snagom u arhetipsku formu totema u kojoj je stvorio istoimeni impresivan ciklus skulptura izravno i neizravno referirajući na rečeno ishodiše.
Međutim, u ovoj novoj seriji slika tu poveznicu s prirodom Stahov problematizira drukčije,dakle,ne samo kao veliku i „poznatu“ temu već je intenzivnije i dublje otvara nepoznatom i tajanstvenom,metafizičkom prostoru.
Naslovivši ciklus „Sjećanja“ slikar već samim nazivom sugerira, odnosno,određuje pojmom množine da ovdje nije riječ o jednoj značenjskoj razini. Dapače, da je njegova temeljna značajka u višeslojnosti pojma u kojemu i nastojimo tražiti te vrijednosti u simboličkom, onostranom i iracionalnom, u poetskom i mističnom, te, nadasve, u njegovoj likovnoj izražajnosti. “Sjećanje,slično snu, hvata u gustom protoku događaja neke pojedinosti,kadšto neznatne, sprema ih i uzdiže na površinu u određenom trenutku. Kao i snovi, sjećanje pokušava dati događajima neko značenje.“ kako to precizira Aharon Appelfeld.
A kojim to sjećanjima Stahov „pokušava dati“ značenje događaja kako bi ga mogao oblikovati u novu likovnu činjenicu svojega djela? Da li u onima koji se izravno referiraju,ili je bolje reći prisjećaju svoje povijesti u morfologiji vlastitoga djela jer su iz njega i izrasla ova stabla sjećanja stvarana istim,ili bliskim postupkom,na jednoj tematskoj podlozi i od iste likove supstance ? Ili pak onima koji se provlače kroz djelo postojanom snagom specifičnog stvaralačkog naboja upućujući svojom elementarnošću na čvrste poveznice s prirodom, na oblik lista, okomicu stabla, bujnu šumu?
Jednako i u onima u kojima se daleki prostori djetinjstva „uzdižu na površinu“ platna u svojoj iskonskoj čistoći obnavljajući se na „ekranu“ slike u vizualnoj projekciji sjećanja.
U ovoj seriji radova jedna od poveznica u slikarevim sjećanjima upućuje nas upravo prema stablima tematiziranim gotovo vivaldijevski kroz četiri godišnja doba. Zimski solsticij u čvrstim i gustim,smeđim,crnim,žutim okomicama kroz koje se probija hladno plavetnilo neba u mističnom svjetlu. Stablo je „kadrirano“ u jednom,nosivom elementu,u okomici debla, bez dekorativnog „opisa“ raskošne krošnje ili snažnog prodiranja korijenja u zemlju,dakle, bez dinamike rasta u oba smjera: visini i svjetlosti neba,dubini i tami zemlje.
Na toj spoznaji slikar fokusira sjećanje kroz fragment stabla u njegovoj statičnoj biti,u deblu,u bojama njegove kore akcentirajući majstorskim potezima kista njezinu hrapavu strukturu u haptičku površinu platna,u magmu podsvjesnog
i nanose iracionalnog.
Tom iznijansiranim gestom „ispisuje“ jedinstvu teksturu poentirajući njezine likovne vrijednosti s nedvojbenim autorskim obilježjima. Istim postupkom otvara ljetni solsticij svjetlosti i Suncu dinamizirajući površinu platna obnovljenom likovnom energijom u kolorističkim „proplamsajima“ boje.
„Izraslo stablo.O čista li rasta!“ kako u jednom stihu Rilke sažima njegovu bit i oprostoruje njegovu fiziku kao duhovnost rasta u visinu i stremljenju prema nebeskom,u transcendirani prostor božanskog. „Kao simbol života ,i zato što je u neprestanom rastu i usponu prema nebu,stablo evocira cjelokupni simbolizam uspravnosti…“ U toj simboličkoj komponenti života amalgamirani su i daleki prostori i minuli događaji koje slikar projicira kroz fragmente sjećanja u kadru slike poentirajući ih u novom ciklusu prvenstveno kao nove likovne vrijednosti svojeg rukopisa.
Milan Bešlić

.

1975.Ljubljana,Rudnik,Dom kulture
1978.Zagreb,Salon galerije Karas
Prijedor,Josip Kraš – OOUR Mirko Cikata
1979.Zagreb,Muzej za umjetnost i obrt
Rovinj,Zavičajni muzej Grada Rovinja
Zagreb,Galerija Dubrava
1980.Zagreb,Galerija Instituta Ruđer Bošković
1981.Zagreb,Salon galerije Karas
1982.Prijedor,Narodno pozorište
Zagreb,Galerija Vladimir Nazor
Zagreb,Nacionalna i sveučilišna knjižnica
1983.Beograd,Galerija Doma JNA
Karlovac,Zorin dom
Zagreb,Galerija Školske knjige
London,The October Gallery
Brimingham,The University F.Birmingham
1985.Banja Luka,Dom kulture
1986.Zagreb,Galerija Forum
Edmonton,University of Alberta
1987.Edmonton,Vik Gallery
1988.Zagreb,Galerija A
Kalsruhe,Academiy Strasse Gallerie
1990.Augsburg,Die Kleine Galerie
Slavonski Brod,Galerija „PORT ARTUR“
1991.Zagreb,Salon Galerije Karas
Bretten,Kunstferein Bretten e.v.
2002.Zagreb,Dom hrvatskih likovnih umjetnika
2003.Rovinj.Zavičajni muzej grada Rovinja
2004.Zagreb,Tifološki muzej
2006.Rijeka,Galerija KORTIL

Od 1969. godine izlagao je na preko 200 žiriranih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Životopis:

Ljubomir Stahov rođen je 7.siječnja 1944. u Kamičanima kraj Prijedora.Godine 1967.završio je Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu.Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je u klasi prof.Šime Perića 1974. godine.
Suradnik je Majstorske radionice prof.Krste Hegedušića i prof.Ljube Ivančića od 1974.do 1978.
U izdanju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu objavljena je 1982. godine Monografija „Ljubomir Stahov“ autorice Mladenke Šolman.
U izdanju Zbirka Biškupić objavljene su mu bibliofilske grafičke i grafičko - pjesničke mape u Zagrebu:
Grafička mapa „Heksapoda“ (u tehnici bakropisa i akvatinte) s esejom Josipa Depola.(1977.)
Grafička mapa TRAG, u kojoj je jedan od osam autora,
(bakropis,aqvatinta i suha igla) (1980.)
Grafičk-pjesnička mapa „Jeu de couleur – Igra boja ( u tehnici bokaropisa u boji ) s pjesmama francuskog pjesnika Edmonda
Humeona. (1981.)
Grafička mapa „Jedno čitanje apstrakcije“( u tehnici bakropisa) s esejom Đurđe Šinko-Depierris,(1990.)
I grafičko pjesničke mape „Bešumno tijelo“ ( u tehnici bakropisa i aqvatinta) s pjesmama Anke Žagar (1990.) i „Poslije“ ( u tehnici bakropisa i aqvatinta) s pjesmom Zvonka Makovića (1991.)
Redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

:: Fotografije s otvorenja: